Pišem ponukan člankom u današnjem Večernjaku naslovljenom sa Pomor pčela u Imotskoj krajini zbog jake suše cijenjene novinarke gospođe Slavice Vuković.

 

Već nekoliko godina za redom prirodni uvjeti nisu naklonjeni pčelarstvu, pčelama i pčelarima. Svi ćemo se složiti da pčele ne mogu opstati u prirodi bez pomoći čovjeka – pčelara. Opravdano, i svi pčelari ekonomski ne mogu bez pomoći društvene zajednice.

 

Interes društvene zajednice je da ima ravnomjerno raspoređene pčelinje zajednice po cijelom prostoru. U škrtim pašnim uvjetima držati 130 pčelinjih zajednica i ne seliti ih na područje gdje ima paše nije ekonomski opravdano ali nije ni za preporučiti pčelaru takav pristup. Previše je uloženo, a treba se znati da je takav pristup ekonomski neodrživ. Pčelari sa malim brojem pčelinjih zajednica, široko raspoređeni, značajno doprinose održivosti ekološkog sustava, posebice kroz biljnu raznolikost.

 

Pčelari sa većim brojem zajednica, 30, 40 i više, trebaju imati izražen poduzetnički pristup, omjer ulaganja i dobiti. Za očekivati je da imati veće pčelinjake podrazumijeva seleće pčelarenje.

 

Što se tiče prihrane pčela, situacija je jasna. Bez prihrane nema pčelarenja. Sa stajališta kvalitete pčelinjih proizvoda, posebice meda, prihrana tekućom hranom – sirupima je neprihvatljiva. Sirup iz hranilice košnice je svuda u medu i ruši kvalitetu meda. Prihvatljiva je prihrana krutom hranom – šećernim pogačama jer pčele krutu hranu ne odlažu u saće.

 

U članku se ističe cijena od 12kn za kg. To nije točno jer je na tržištu ponuda već od 8,61 kn za 1kg pogače.

 

Vidi: www.medopip.hr

 

Vaš pčelar Ive